Opasnosti karizmatske glazbe

Je li grijeh biti radostan?

Kršćanski život je život radosti, ispunjen život! „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju,“ kaže Isus u Ivanu 10:10, obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima. Ako si vjeran Kristov učenik, tada je Njegov život darovan tebi! Punina Njegovog života je tvoja. Njegov je Duh dan kako bi prožeo i podčinio svaki aspekt tvog srca a kao rezultat, svaki aspekt tvog iskustva.

 Drugi ''miris'' ploda Duha je radost (Galaćanima 5:22). Biti otkupljen tako visokom cijenom, biti predodređen za slavno Kristovo savršenstvo, za Njegov vječni život i uživati u Njegovoj prisutnosti na cijelom tom putu, za istinskog vjernika u Kristu znači biti najradosnija i najsretnija osoba na svijetu! Zato apostol Pavao i inzistira: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Filipljanima 4:4). Čak niti iskušenja ne mogu zasjeniti radost Božje djece. „A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama“ (Rimljanima 5:3, prvi dio; drugi prijevod: radujemo se u nevoljama). Nije li predivno imati takvo iskustvo?

Ta punina koju je Bog obećao s vremenom je privukla mnoge kršćane! I više je nego opravdano da tako i bude. „I u njemu ste ispunjeni, koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti;“ (Kološanima 2:10). Zašto da živimo u jadu i žalosti, lijevajući suze na životnom putu, kad Bog priprema „stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; ... čaša se moja prelijeva.“ (Psalam 23:5) Takav radostan život ne može se opisati riječima ali može pjesmom, usnama ''napunjenim smijehom i ustima hvalospjevom!“ (Job 8:21). Na nebu svi pjevaju slaveći Svemogućega a otkupljeni na zemlji, koji pripadaju istoj nebeskoj obitelji, također se trebaju radovati na taj način!

 Karizmatski dar

Karizmatski pokret pojavio se na kršćanskoj sceni u drugoj polovici prošlog stoljeća, s ovim čudesni pristupom: ¸“Hajdemo se radovati u Gospodu! Razglašujmo radosno Njegovu moć i Njegovu milost! Slavite Njegovu pobjedu i Njegovu vladavinu!“ I moramo se složiti da to zaista ima smisla!

Evanđeoske crkve proširile su svoje područje djelovanja; u crkvama se ustupilo puno prostora bendovima i grupama s njihovim instrumentima. Zborovi iz prošlosti više nisu bili tako privlačni mlađim generacijama vjernika. Tehnički govoreći, 5 pjevača ili svirača moglo je intenzitetom nadomjestiti nekoliko puta više jačinu zvuka zbora koji ima 200 članova!

I iznad svega, osjećaj, dojam se smatrao u potpunosti superiornim. Stotine, tisuće ljudi počelo se slijevati u crkve! Činilo se kao da su se blagoslovi neba izlijevali na zemlju; takvo oživljavanje, takva živost osvajala je kršćanski svijet. Više pjevanja, više radovanja, manje pravila, manje Božje riječi, a sve je bilo tako efikasno! Čak je i katolička crkva, toliko stoljeća smatrana konzervativnom religijskom institucijom, promijenila smjer. Na II vatikanskom koncilu odlučeno je da „glazba... treba zadržati i ojačati svoju ulogu u liturgijskim slavljenjima, uzimajući u obzir pogodan liturgijski karakter kao i osjetljivost vremena u kojem živimo te glazbene tradicije raznih dijelova svijeta.“ ¹ To je prilično pozitivno i vrijedno poštovanja, zar ne? A kakav je bio rezultat? Liturgija je izašla izvan hladnih zidova crkve na ulice. Pojavili su se mladi glazbenici sa svojim električnim gitarama i bubnjevima uz karizmatske svećenike! Izgledalo je kao da se crkva probudila a mnoštvo ljudi slijedilo je promjene!

Izgledalo je ...

Je li to put?

Ali svaki iskreni kršćanin postavit će si neka pitanja. Kako to da je uzak put odjednom postao tako popularan i tako širok? Govorimo sada o evanđeoskom krugu, iako bi se to moglo ogledati i u katoličkom iskustvu. Je li ovo istinsko, očekivano buđenje o kojem Biblija govori?  Kako ''osjetljivost našeg vremena'' može utjecati na bogoslužje i koliko? Što ako su ''glazbene tradicije'' u nekim ''dijelovima svijeta'' duboko ukorijenjene u idolopokloničkim i spiritualističkim religijama/običajima? Kako se takve tradicije mogu utkati u bogoslužje živome Bogu? Bog je rekao da stvarnosti oko nas možemo razumjeti po plodovima (Matej 7:16). Kakvi su plodovi tog novog pokreta? Dolazi li to od Boga pa nas u skladu s time i vodi natrag k Njemu, ili je to suptilno i obmanjujuće sredstvo varalice?

Odgovori na ta pitanja bila su i još uvijek jesu sve više i više zbunjujuća.

Pokušajmo napraviti kratku analizu:

Prvo – svako istinsko buđenje ili oživljavanje temelji se na evidentnom djelovanju Svetog Božjeg Duha. To uključuje duboko preispitivanje srca u svjetlosti Božje Riječi, popraćeno vidljivim povratkom k Bogu. Uključuje promjenu u životu, navikama i ukusu kao znakove istinskog kajanja, tako što se Duh nastanjuje u reformiranim srcima.

I da, kao sama blažena posljedica, ono donosi duboku radost i slatki mir u srcu! Kako bi to moglo biti nešto drugo nego upravo to? „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ (Rimljanima 8:31).  Obnovljeno srce drhti od sreće: „Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat`, odjenut` me radošću spasenja.“ (Psalam 32:7). „Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! „ (Psalam 9:2).

 Istinska karizma

Takvo iskustvo koje je Bog slikovito prikazao je ustvari ''zarazno''. Ono je dokaz da je živa Radosna vijest djelotvorna, ono je dokaz Božje moći na zemlji! Tome na primjer svjedoči način na koji je nekadašnji ribar osvojio srca tisuća ljudi jednom propovijedi (Djela 2) ili Samaritanka koja je dovela mnoštvo Isusu (Ivan 4)! Božanska sila koja proizvodi tako dramatične promjene u životu grešnika jest sila koja osvaja. Cijela vojska neprijatelja drhti pred utjecajem života pravednosti. Takav život daje energiju i donosi novi svjetonazor i nadu dušama oko sebe.

Prema nekim rječnicima, karizma je Bogom dodijeljena moć ili talenat ili čak skup osebujnih duhovnih darova danih zajednicama ili osobama od strane Svetoga Duha². U tom kontekstu su Apolon i Pavao bili ekstremno karizmatične osobe! Bili su bogati duhovnim darovima; Bog je odobravao njihove korake, oni su živjeli evanđelje; stoga, njihova je moć nad slušateljima bila gotovo neodoljiva! Oni nisu trebali nikakvu drugu dodatnu silu – na primjer glazbu – kako bi ''privukli'' mase ljudi: bili su jednostavno prožeti Božjom silom tako što su imali Krista u svom životu. Istina je da su Pavao i Sila pjevali ali to nije bilo ''karizmatsko pjevanje'', koje je ''oslobađalo'' zatvorenike, nego mirne pjesme koje su ih nadahnjivale i ohrabrivale.

Karizmatski život – drugim riječima – život ispunjen darovima i djelima Svetoga Duha – to je život savršene usklađenosti s Riječju i Božjim naukom! A to je moćno! I kao posljedica nastaje karizmatsko propovijedanje, karizmatska glazba i tako dalje.

Karizmatska glazba danas

Nažalost, to nije slučaj koji sada pokušavamo istražiti.

Karizmatski pokret ne djeluje u takvoj svjetlosti a u tome se nalazi strahovita opasnost. Promotori karizmatskog pokreta uzimaju tek dijelove toga a rezultat je sasvim drugačiji!

Pogledajmo što znači karizma u tom drugom smislu? Rječnik Merriam Webster to objašnjava kao ''posebnu privlačnost ili poziv neke osobe koji čini da se ljudi osjećaju privučeno i uzbuđeno.”³ Nema prevelike razlike, zar ne? Samo kaže ''poseban šarm/draž'' bez izjašnjavanja o izvoru. Definirano je također kao ''posebna moć koju neki ljudi prirodno imaju a koja ih čini sposobnima da utječu na druge ljude te privuku njihovu pažnju i izazovu njihovo divljenje''. Ovo već izgleda jasnije. Ako se radi o moći koju ljudi prirodno posjeduju a to znači da nije dano od Boga, onda to ne sadrži u sebi nikakva pravila ni odgovornosti niti uvjete! To je nešto što ljudi posjeduju ili proizvode! To je prirodno. To ne dolazi kao posljedica iskustva s Bogom; nije u kontekstu usklađenosti s Njim i Njegovim zakonima; to nije zbog Njegove pravednosti koja se dodjeljuje nečijem životu; nema veze niti s Njegovom moći; to je samo moć. I da, rezultat izgleda slično; očarana, zadovoljna, radosna publika!

 Upravo u tome vidimo veliku opasnost u karizmatskom pokretu općenito – a posebno u karizmatskoj glazbi. Ima li karizmatska glazba moć? Da, strahovitu moć. Tisuće je slijede i cijene. Milijuni dolara se godišnje zaradi prodajom suvremene kršćanske glazbe (Contemporary Christian Music (CCM)). Međutim, ne radi se o tome. Pitanje je: Je li to Božja sila? Dolazi li to od Njega i je li mu u skladu s tim to ugodno? Ako nešto zaista dolazi od Boga, onda će to biti u skladu sa svim njegovim drugim manifestacijama i zakonima. Zapravo velika moć takozvane suvremene kršćanske glazbe – CCM (nazvane još i karizmatska glazba) dolazi od drugog izvora moći, a ako ne dolazi od Boga, ne može biti dobro. Jedina druga moć koja postoji jest zlo.

Mnogi CCM glazbenici slažu se da popularnost njihove glazbe ne dolazi od Boga te da se njihova glazba ne bi trebala smatrati Božjom ili sakralnom glazbom. No oni su izmislili neobičan koncept: da glazba sama po sebi nije dobra ili loša nego ''neutralna''. Razmotrimo tu ideju.

Svim aspektima kršćanskog iskustva upravlja isključivo naš Stvoritelj. Na primjer, govorenje nije neutralno. Slova se mogu smatrati neutralnima, ali kad ih se spoji zajedno u riječi i rečenice, ona imaju moć da ohrabre i utješe ili pak obeshrabre ili čak ubiju. Dakle, Gospod od nas očekuje da govorimo ''Njegove riječi'', u Njegovom Duhu (1. Petrova 4:11). „Jer ćeš po riječima svojim biti proglašen pravednim, po svojim riječima bit ćeš osuđen." (Matej 12:37).

Djela koja činimo nisu neutralna. Ljudska sposobnost razmišljanja može se smatrati neutralnom. Vježbanjem moć razmišljanja donosi dobre misli, nadahnute od Boga, ili pak zle, tjelesne misli, noseći u sebi sjeme grijeha. U pretpotopnom svijetu Bog je vidio „kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća“ (Postanak 6:5). Takvo se razmišljanje ne smatra neutralnim nego zlim, sa zlim posljedicama, „zlo ... plod misli njihovih ...“ (Jeremija 6:19). stoga, Onaj koji vidi strašan rezultat pokvarenog razmišljanja kao i oplemenjujuću moć dobrog razmišljanja milostivo nas poziva: „Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Filipljanima 2:5) i „Za onim gore težite...“ (Kološanima 3:2).

Bogoslužje također nije neutralno! Sposobnost obožavanja nečega ili nekoga kao Božjeg dara ljudima može se smatrati neutralnim. Ali u trenutku kad to činimo, to može biti ili dobro, prihvatljivo, ili zlo, grešno, i nema treće mogućnosti. Ako obožavamo Boga te je to plod Njegove dobrote u nama i spašavanja nas i to u okvirima Njegovih uvjeta, tada je to dobro a Bog to cijeni i prihvaća. Međutim, ako obožavamo bilo koju drugu stvar ili entitet, to nije neutralno: to je idolopoklonstvo! Ovo je toliko važno, da prve četiri zapovijedi Božjeg zakona usmjeravaju taj dio našeg života a stotine stranica u Bibliji razjašnjavaju što Gospod zahtjeva i očekuje od toga. Čak je i obožavanje Boga nekim drugim sredstvima nego onima koje je On jasno odredio Njemu u potpunosti neprihvatljivo. (1. Samuelova 13:12,13).

Možemo zaključiti da bilo kakva manifestacija sposobnosti darovanih od Boga jest ili dobra ili zla, a kako bi pomogao svojoj dragoj djeci, Bog je dao jasne zakone i principe koji ih usmjeravaju kako ne bismo morali hoditi u neizvjesnosti i nesigurnosti.

A što je s glazbom? Odjednom, kao što karizmatski CCM glazbenici zagovaraju, pravila navodno nestaju. Glazba može dolaziti iz bilo kojeg izvora te je, kao što kažu, neutralna. Ono što čini razliku je vjerojatno dobro srce glazbenika te cilj njegova pjevanja. Oni tvrde: „Glazba se po svojim vlastitim zaslugama može smatrati neutralnom s moralne točke gledišta – nije niti grešna niti sveta. Njezina moralnost određena je razlogom zbog kojeg se koristi.“ (Tim Fisher: The Battle for Christian Music ). Kao što smo gore vidjeli, takav koncept je neprihvatljiv.

Možemo se složiti da su zvukovi neutralni, kad ne predstavljaju glazbu. Ali način na koji se zvukovi zajedno sastavljaju u melodiju, oblikujući specifične strukture i ritmičke obrasce, kako se to može smatrati neutralnim? Kako to da su sve druge manifestacije ''plodova'' (Matej 7:16) kršćanina ili dobre ili zle, dok se glazba, koja na tako visokom nivou izražava njegove sklonosti, čežnje, emocije,  sviđanje ili nesviđanje, nekako proglašava neutralnom?

Razmotrimo neke drevne koncepte:

„U svojoj gluposti ljudi sami sebe varaju misleći da dobra ili loša glazba ne može postojati i da se glazbu treba cijeniti samo prema zadovoljstvu koje ona pruža.“ (Platon: The Laws)

„Glazba utječe na karakter i dušu više nego uobičajena zadovoljstva. Ona utječe na ljude: ritam i melodija proizvode ljutnju ili dobrotu, hrabrost i uravnoteženost ili suprotne efekte, ili pak druga osobna zadovoljstva. Dokazano je da glazba ima moć preoblikovati karakter, da postoje melodije i ritmovi koji ne bi smjeli biti dozvoljeni.“ (Aristotel: Politics, 1339 a,b)  

A što Božja Riječ kaže? „Kad se koristi na dobar način, glazba je blagoslov, ali je Sotona često koristi kao najatraktivnije oruđe za hvatanje duša u zamku.“ (Ellen G. White: Svjedočanstva, vol. 1, str. 506) „Glazba je veliki blagoslov kad se ne zloupotrebljava; ali kad se koristi na pogrešan način, ona je strašno prokletstvo.“ (Ellen G. White: Svjedočanstva, vol. 1, str. 497)

 Moć glazbe

 Moć glazbe sama po sebi – bez obzira na tekst pjesme – povezana je s emocionalnim odgovorom koji proizvodi u slušatelju. Možemo li reći da je emocionalni odgovor neutralan? Je li isto kad je emocionalan odgovor u slušatelja pobuna, mržnja, nasilje, požuda – ili naprotiv: mir, divljenje, privrženost, radost? To bi značilo da ne postoji dobro ili zlo ili grijeh na zemlji i da je sve neutralno, a upravo je to ono što Sotona zagovara zadnjih šest tisuća godina!

 Ovo je vjerojatno najveća opasnost karizmatske glazbe: njen velik emocionalni odgovor u odsutnosti snažnog duhovnog iskustva koje bi ga izazvalo!

 Sva glazba izaziva emocionalni odgovor. Ovisno o glazbenom žanru, stilu, interpretaciji itd., odgovor na glazbu će se uvelike razlikovati!

Karizmatska glazba izvršila je strahovit utjecaj  u današnjem vremenu odabirući rock'n roll vrstu glazbe za svoj uzor, zajedno s drugim žanrovima koji su povezani s njim. Zašto? Zato što je rock glazba bila tako popularna u društvu, s milijunima sljedbenika, postajući ne samo kulturno obilježje nego i kultura sama po sebi! A što nije u redu s tim? Kako bismo to razumjeli, pogledajmo nekoliko dokaza:

U svojoj knjizi „Sound Effects, Youth Leisure and Politics of Rock“, dr. Simon Frith objašnjava da je „rock osmišljen kako bi donio emocionalne socijalne, fizičke i komercijalne rezultate“ a najgore od svega, „rock iskustvo je u suštini erotsko“.

Gene Simmons, član rock skupine Kiss, bio je upitan na televizijskom intervjuu (Entertainment Tonight) trebaju li roditelji biti zabrinuti što njihovi tinejdžeri slušaju glazbu Kiss-a. On je odgovorio: „Roditelji bi trebali biti zabrinuti što trčimo za djevojkama – zapravo ovo je rock – seks sa sto megatonskom bombom: ritmom.“ Može li biti gore od toga? Da: Little Richard, utjecajni rock'n roll pjevač i autor pjesama duže od sedam desetljeća, pomoći će nam da to razumijemo. „Moje istinsko vjerovanje je“, kaže, „ovo: Vjerujem da je ova vrsta glazbe demonska. Mnogi ritmovi današnje glazbe preuzeti su iz voodoo-a, iz voodoo bubnjeva. Ako ćete proučavati glazbene ritmove kao što sam to ja učinio, shvatit ćete da je to istina.“

Ako rock glazba – koja se provlači u različitoj mjeri kroz više od pedeset srodnih žanrova – proizvodi intenzivne osjećaje revolta, nasilja i seksualne požude, što onda proizvodi kršćanski rock? Ako se slažu da je rock demonska glazba, kako se kršćanski rock može smatrati kršćanskim? Ne govorim ovdje o tekstovima pjesama. Ovdje se govori samo o glazbi. Jak odgovor na ovu vrstu glazbe stvara veliku proturječnost: ljudi su obuzeti tim jakim, ugodnim osjećajima a oni ih spajaju s nekim duhovnim riječima o Kristu i vjeri – i tada oni pretpostavljaju da osjećaju povezanost s Bogom! Je li taj rezultat – blizak odnos s Bogom – nastao u kršćanstvu nakon što je uvedena karizmatska glazba? Jesu li ljudi više proučavali Božju Riječ, jesu li postali više produhovljeni? Strašna stvarnost pokazuje upravo suprotno! Djeca i tinejdžeri počeli su se još više buniti a puno se manje zanimati – ako ne i uopće – za duhovne stvari, a dodajmo k tome i porast preljubničkih afera i razvoda među kršćanima koji su ''poletjeli uvis''. ''Obličje pobožnosti'' (2. Timoteju 3:5) otelo je gotovo u potpunosti mjesto istinskoj pobožnosti.

Naš Spasitelj je zasigurno jako tužan zbog svega ovoga. Vidjeti svoju ljubljenu djecu u tako opasnom stanju dok se oni ''osjećaju'' odvedenima ''na krilima glazbe'' do Božjeg prijestolja! Ovo je obmana: ne znati svoje pravo stanje a u isto vrijeme im se glazbom laže da doživljavaju obnovu/buđenje i aktivnu bliskost s Gospodom! Karizmatska glazba je činjenje grijeha koje dovodi naizgled do istog rezultata – kroz osjećaje – kao kod istinske pobožnosti; ali U ODSUTNOSTI ISTINSKE POBOŽNOSTI. Nema križa, nema pobjede nad grijehom, nema novog života nego samo ''osjećaj'' intenzivne ''prisutnosti'' ili ''radosti'' Božje! To je očito recept bilo koje popularne ali obmanjujuće religije. Što može biti skandaloznije od toga? ⁴

„Kaos od glasova šokira osjetila i izopačuje ono što bi moglo biti na blagoslov kad bi se na ispravan način koristilo. Moć sotonskih aktivnosti miješa se s bukom i glasovima u karneval, a to se naziva djelovanjem Svetog Duha.“ (Ellen G. White: Selected Messages, vol. 2, str. 36. [Emphasis added])

 Težiti da ugodimo Bogu

 Treba li onda glazba biti dosadna, neukusna i otužna kako bi ugodila Bogu? Nipošto! “Kršćanin je najsretniji čovjek na svijetu.” (Ellen G. White: The Review and Herald,June 10, 1884)

 Kršćanska glazba treba predstavljati Boga i osobno iskustvo s Bogom. Takva glazba, možemo reći, bit će ona koja uzdiže, oplemenjuje a ne ponižava. Ona neće biti invazivno sredstvo koje potiče tjelesne strasti nego karakteristike koje će njegovati vjeru u Krista. To će biti glazba u skladu s ritmom i pulsom cijelog stvorenja i  donijet će mir, radost i divljenje usmjereno na Stvoritelja. Takva glazba bit će “dragocjen dar od Boga, stvoren da uzdiže misli prema uzvišenim i plemenitim temama, da nadahnjuje i uzdiže dušu.” (Ellen G. White: Education, str. 167)

 Poznavati Gospoda jest život vječni! (Ivan 17:3) Upoznavajući ga svaki dan sve više dolazimo u poziciju da mu stalno donosimo sve bolje darove zahvalnosti, slavljenja! Znam da je među nama pno mladih koji ljube Gospoda i posvećuju mu svoja srca i darove – uključujući i dar glazbe – Njemu na slavu! Gospod cijeni svaku istinsku čežnju da ga se proslavi! I dok razmišljamo o Njegovoj beskrajnoj žrtvi na križu za nas, bit ćemo dovedeni do preispitivanja svih aspekata našeg života i načina štovanja.

 “Ako tko hoće činiti njegovu volju, spoznat će,… “ (Ivan 7:17) Spoznat ćemo što mu je ugodno a što nije, i Njegovom milošću bit ćemo u mogućnosti da mu izrazimo prihvatljivo štovanje.

“Neka se u domu čuje pjevanje pjesama koje su slatke i čiste, pa će biti manje riječi osude a više dobrog raspoloženja, nade i radosti.” (Ellen G. White: Education, str. 168)

 “Omiljet ćete mi kao miris ugodan” (Ezekiel 20:41), kaže Gospod, kad naš život, naša poslušnost i štovanje budu ispunjeni Njegovim Duhom, Njegovim životom. Što može biti slađe od toga da nas Bog prima?! A življenje takvog života, ‘u sjeni Njegovih krila’ ovdje na zemlji, nastavit će se u vječnom životu s Njim u Njegovom nebeskom kraljevstvu, tako skupo za nas osiguranom! Ovaj otkup “bit će nauk i pjesma otkupljenih kroz svu vječnost” (Ellen G. White: Christian Education, p. 57).

 Proslavljajmo Ga najbolje što znamo i možemo ovdje, u ovome svijetu ali pripadajući Njemu tamo, Njegovoj obitelji, u skladu s Njegovim srcem i Njegovim svetim anđelima!

 Amen

_______________________________________________________________

1 Sacrosanctum Concilium AAS 56 (1964) 97–134. (The constitution of liturgy of Vatican II.)
2 Dictionary.com
3 Cambridge Dictionary 
4 Ellen G. White: Svjedočanstva, vol. 2, str. 344

Dodatni izvori materijala:
Paul Hummel: The Christian and His Music
Tim Fisher: The Battle for Christian Music
Lucian Cristescu: The Magic Beat