Postati bolja osoba

Ljeto je pri kraju. Još malo pa opet ''Sretna Nova godina!''. Ah, opet ta Nova godina. Susrećem se oči u oči sa svim starim i novim planovima. Bolje da niti ne gledam stari planer. Uzimam novi i krećem ispočetka. Što je bilo, bilo je. Najbolje je možda tako – okrenuti stranicu i reći ''što je bilo, bilo je.'' Sljedeće ću godine biti dosljedniji.

Ali tek je prošla polovica ljeta! Shvaćam da nije išlo sve prema planu. Opet. Možda sam si zadao previše toga. Nisam uspio ići na trčanje svaki dan. Ni svaki tjedan, iako sam kupio onu fancy opremu koja me uvjeri da sam pravi ljubitelj trčanja čim je vidim. Nisam uspio realizirati poslovne planove kako sam htio. Još uvijek imam problem u komunikaciji s rođakom. Kuća još uvijek čeka na bojenje zidova. Sobni bicikl za vježbanje stoji prašnjav u kutu. Sokovnik stoji zapakiran u kutiji u spremištu. Knjiga čiji me naslov oduševio (a i cijena joj je bila jako dobra na popustu), čeka na hrpi, kao i onih nekoliko nidopolapročitanih od proteklih godina. Novac mi nekako klizi iz ruku. Ne uspijevam uštedjeti. Već počinjem sumnjati i u pomoć psihologa… Čak ni dnevnik nisam vodio redovito. Zapravo, zadnjih tri i pol mjeseca uopće ga nisam vodio. U čemu je problem?

Planer je problem

Samo da bude jasno – nisam protiv planera. Jako volim planere i teško im odolijevam, pogotovo kad nađem onaj ''baš za mene''. I to svake godine drugačiji, jer onaj od prošle godine možda ipak i nije bio idealan… Divim se osobama kojima je planer fantastičan pomoćnik. Ali ne govorim ovdje toliko o planeru – podsjetniku, koliko o… ?

1. siječnja s kojim donosim odluke da ću učiniti ovo ili ono kako bih unaprijedio svoj način života i postao bolja osoba, budimo iskreni, i nije tako efikasan. Djeluje možda nekoliko tjedana, mjeseci i to je to. I svake godine iznova. I onda raspad sistema. Ponovno dezorganizacija.

Je li stvarno problem u tome što se nisam pridržavao svog planera i bio mu vjeran dok nas Nova godina ne rastavi?

Stvar je odluke

Mislio sam da znam kako se donose odluke za neki sljedeći period života. Zapišem na papir, i to ne bilo kakav. Novi planer je idealan za to, naravno. I – jednostavno ga otvaram svaki dan i pratim to što sam zapisao, ostvarujem odluke i planove, vodim dnevnik i gledam kako lijepo napredujem!

E pa ovo baš i ne funkcionira. Barem ne s onim svim rekvizitima koje sam gore nabrojao. Niti s njima sličnim rekvizitima. Zapravo, kupovanje stvari ne pomaže mi da postanem bolja osoba. Niti planer (barem ne kao do sada vođen) ne čini me boljom osobom. Sav onaj dopamin koji osjetim klikanjem na ''Kupi'' i dostavom nakon nekoliko dana na kućnu adresu ili upornim kupovanjem na rasprodaji jer ''tako štedim'', sve to djeluje kratkoročno.

Sam sa sobom

Moram raščistiti neke stvari sam sa sobom. Druge nema. Susresti se sa samim sobom i realnim stanjem svog uma možda i nije najljepša stavka u mom planeru. Ali je možda najkorisnija. Uostalom, shvatio sam da ne kroje drugi moj život nego ja sam. Nisu drugi krivi što sam nezadovoljan ovim ili onim.

Trčati mogu i bez ikakve opreme. Ne trebam nepotrebno trošiti novac na nove tenisice, narukvice za kalkulaciju ovog i onog, mjesečne pretplate za teretane. Zapravo, ne moram ni trčati. Šetnja prirodom u društvu ili sam, sigurno će mi pomoći da mi se um razbistri i da shvatim da je ljepota u jednostavnosti. Razgovor s Bogom će mi pri tome pomoći i da si posložim stvari u silnim ladicama u glavi.

Poslovni uspjeh nije pokazatelj mog stvarnog napretka i uspjeha.

Prodat ću onaj sobni bicikl i sokovnik i platit ću majstora da oboji te zidove. Dobro, možda ipak neću prodati sokovnik jer volim piti sokove, a oni kod kuće iscijeđeni su naravno zdraviji od onih kupovnih. A da prodam kuću? Tolika kvadratura zaista nije potrebna za radost obitelji. I moja supruga neće onda toliko biti opterećena silnim čišćenjem i pospremanjem. Manje opterećivanja mojim poslovnim uspjehom u kombinaciji s tim = više vremena jedno za drugo?

Vrijeme je da prestanem trošiti novac na kupovanje boljeg sebe.

Vrijeme je da se suočim sa samim sobom i da si priznam neke stvari i oprostim propušteno.

Vrijeme je da odlučim mijenjati se svakoga dana, neovisno o stvarima i ljudima oko sebe.

Pravo rješenje

U susretu sa samim sobom i sa svojim Stvoriteljem sigurno dolazi do promjene. Proučavajući Njegovu riječ shvaćam da je On najbolji liječnik i najbolji psiholog koji uvijek ima termin za mene i to besplatno. I to svakodnevno. Skromnost i jednostavnog mog Učitelja poučava me pravim vrijednostima u životu, a to nije kvantiteta i kvaliteta stvari nego vremena i ljudi oko mene. Sloboda od rekvizita i neispisanih planera sloboda je za ovaj dan u kojem još imam priliku na kraju večeri zapisati nekoliko riječi zahvalnosti i promišljanja za spomen. I to ako budem želio. Moja sloboda i moj mir, svi moji planovi, sada se nalaze u Njegovoj ruci.