Dogodilo se čudo!

Vjerujem da ste više puta čuli o nekom čudesnom događaju, čudesnom izlječenju i slično. Čuda su nadnaravni događaji koja imaju moć uvjeriti čovjeka u nešto što do tada nije vjerovao.

Sigurno znate da je Isus učinio najviše čuda ikada. I drugi su činili čuda, a neki to i danas čine. S obzirom na zapise iz Svetog Pisma, postavlja se pitanje dolazi li moć za činjenje čuda iz istog izvora? Vjerojatno već znate da ne. Kako je to moguće? Zar nije Bog jedini koji ima sposobnost i vlast činiti čuda? Ako ne, kako prepoznati koje je čudo od Boga, a koje nije? Promotrimo malo zapise iz Biblije o tome.

Još iz vremena drevnog Egipta čitamo kako je Bog poslao Mojsija k faraonu sa zahtjevom da pusti Izraelce. Kako bi zahtjev izgledao ozbiljan, Bog je preko Mojsija učinio jedno specifično čudo pred faraonom. Mojsijev štap pretvorio se u zmiju. Vidjevši to, faraon je istog trena naredio svojim čarobnjacima da učine isto, te su se i njihovi štapovi pretvorili u zmije. Da ste se vi ondje našli kao promatrač, što biste pomislili? Znate da je faraon neznabožac i nipošto ne priznaje Boga Jahvu, nego se klanja bogu sunca. Ovdje je vrlo jednostavno razlučiti da se radi o dvije sile – onoj demonskoj (Nečastivi je nažalost i dalje nadnaravno biće koje je zadržalo svoje sposobnosti anđela, te ih sada, kao pali anđeo i dalje primjenjuje kako bi obmanjivao svijet i predstavljao se bogom), i Božanskoj. Vidimo da je nakon nekoliko trenutaka zmija nastala od Mojsijevog štapa progutala one dvije faraonove, što dokazuje Božju nadmoć nad silom sotone.

Što je s Isusom? Otkud mu vlast činiti čuda? Upravo to pitanje postavili su mu oni koji su sumnjali u Njega. Mi dakako ne sumnjamo u porijeklo Njegovih čuda jer znamo da je On sam Stvoritelj, Bog. Međutim, ispričao je jednu zanimljivu priču o bogatašu koji nije mario za Boga ni za siromaha te je nakon smrti, kaže priča, završio u paklu. Primijetimo ovdje da se Isus koristi ilustracijom pakla jer su ga ondje slušali ljudi koji su vjerovali u pakao kao takav. Priča završava ovako:

"Nato će bogataš: `Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.` Kaže Abraham: `Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!` A on će: `O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.` Reče mu: `Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.` (Luka 16:27-31)

Zanimljivo je kako se Isus ovdje koristi jezikom koji su slušatelji mogli razumjeti. Priču je prilagodio njima i njihovom vjerovanju. Međutim, težište priče nije ovdje na stanju mrtvih nego na odnosu čovjeka prema pisanoj Božjoj Riječi, jer samo dva retka prije ove priče Isus govori: „Ali je lakše da prođu nebo i zemlja, nego da propadne i jedna crtica od zakona“ (Luka 16:27). Što Isus kaže? Isus kaže da je Njegov zakon vječan i nepromjenjiv (ovdje govori o moralnom zakonu iz Izlaska 20. glava a ne o ceremonijalnom kojeg je Isus sam ispunjenje kao žrtveno janje). Stoga ni sama čuda koja netko čini ništa ne znače ako nam temelj nije Božji zakon koji vrijedi oduvijek i zauvijek i u cijelom svemiru, jer kaže: „Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.“

Glavna stvar dakle nisu čuda, nego Božja Riječ, Biblija. Biblija treba biti naš temelj vjerovanja a ne čudo. Pravom vjerniku nisu potrebna čuda da bi vjerovao u Božju moć. Njemu je dovoljno ''Pisano je''. A toga ''Pisano je'' upravo se sam sotona boji, jer zna da je to jedino čime možemo otkriti njegova lukavstva. Čuda su dakle i danas itekako moguća, ona se i događaju, ali tu treba biti oprezan i pitati se otkuda dolaze i čemu uopće služe. Svako čudo koje je Isus učinio, osim što je praktično pomogao čovjeku, služilo je kao sredstvo da se povjeruje u Njega kao spasitelja. A poruka koja je pratila Njegova čuda bila je: ''Idi i ne griješi više''.

Ako je Isusovo oružje pred sotonom bilo ''Pisano je'', izaberi i ti upravo to oružje i ne dozvoli da budeš prevaren u ovom vremenu kad se mnogi hvale da čine čuda i to ''bogom dana''. Kad razumiješ jednostavnost biblijskog nauka i koje su glavne točke raspoznavanja služi li netko Bogu ili pak onome drugome, tada nema zbunjenosti i ništa te više ne može odvojiti od Boga i Njegove istine, jer On je istinit, transparentan i vjeran svima koji Ga traže. Neki od stihova koji jasno pokazuju od koga dolazi čudo:

„Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.“ (Izaija 8:20) 

Što je ''svjedočanstvo''? Ono se spominje na više mjesta a objašnjenje nalazimo u Otkrivenju 19:10  „I padoh pred noge njegove, da mu se poklonim, i reče mi: 'Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i braća tvoja, koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se klanjaj!' Jer je svjedočanstvo Isusovo duh proročanstva.“ – opet vidimo da nas se upućuje na Dekalog i proroke iz Starog zavjeta. Proučavanjem ćete primijetiti da su svi proroci međusobno u skladu i ne proturječe jedan drugome (ovdje se govori o kanonskim knjigama. Apokrifne nisu u skladu).

„I razgnjevi se zmaj na ženu, i otide da zametne borbu s ostalima od potomstva njezina, koji drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.“ (Otkrivenje 12:17)

„Ovdje je strpljivost svetih, koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.“ (Otkrivenje 14:12)

Blago onima kojima nije potrebno čudo da bi imali povjerenje u Boga i Njegovu riječ. Takvi znaju da su čuda varljiva.

Pravo čudo danas je kad se netko istinski obrati Bogu i prihvati Ga kao svog osobnog spasitelja, kao onog koji ima vlast oduvijek i zauvijek. On je onaj koji se ne mijenja i koji je uvijek vjeran i pravedan.

Nažalost, mnogi vjeruju sotoni, jer ne poznaju Bibliju i njeno pravo učenje kako bi bili zaštićeni od sotonskih prijevara.

„I zato će im Bog poslati silu zablude, da vjeruju laži, da se svima sudi, koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu.“ (2. Solunjanima 2:10,11)